Brijest

Brijest (lat. Ulmus) rod bjelogoričnog listopadnog drveta iz porodice brijestovka koji obuhvaća 40 vrsta. Lišće mu je jednostavno, ima kratke peteljke, dvostruko je napiljeno, na bazi izrazito asimetrično. Cvate prije listanja. Cvjetovi su dvospolni, crvenkasti, anemofilni, čine klupčaste (paštitaste) cvatove. Perigon je trajan, s 4-8 lapova na rubu. Broj prašnika jednak je broju lapova peri gona. Plodnica je plosnata, nadrasla, s 2 njuške. Plod je jednosjemena, plosnata, ovalna ili okrugla peruška, a dozrijeva koncem svibnja; sjeme klije odmah nakon dozrijetka. Kora je debla uzdužno raspucana. Ovome rodu pripada oko 18 vrsta brijestova, koji žive u umjerenom pojasu sjeverne polutke. Kod nas rastu:

Poljski brijest – Ulmus minor

do 40 m visoko drvo nizina i brežuljaka. Grančice su mu sitne. Lišće do 10 cm dugačko. Pupovi su sitni i tamno smeđi. Na granama i mladim stabalcima često su jača plutasta rebra. Cvjetovi i plodovi stoje u gustim kiticama, a stapka im je kratka. U cvijetu se nalazi po 5 prašnika crvenkaste boje. Njuške su bijele. Plod na rubu krilca je gol. Sjemenka se nalazi u gornjoj polovici ploda, koji je do 2,5 cm dug. Postoji mnogo odlika i forma. Obični brijest raste u srednjoj i južnoj Europi, te u sredozemnom dijelu Afrike i u umjerenom pojasu Azije. Kod nas je važan član nizinskih šuma, gdje raste s hrastom lužnjakom i bijelim jasenom. Ima ga i po brežuljcima i nižem gorju, a čest je i u primorju.

Gorski brijest, glatki brijest – Ulmus glabra

do 40 m visoko drvo ravnog debla i široke krošnje, raste obično u području bukve. Grančice su mu odebele i dlakave. Pupovi su tamni, rđasto-dlakavi i tupi. Lišće je obrnuto jajoliko, 8-16 cm dugo, veoma hrapavo, na bujnijim mladicama s 3 vrha. Cvjetovi su u ovećim kiticama, kojima su peteljke duže nego kod nizinskog brijesta. Prašnici su ljubičasti. Njuške su crvene, plodnica i sjemenka goli, Plod je do 2,5 cm dug, obrnuto jajolik. Sjemenka se nalazi u sredini ploda. Raste u srednjoj i južnoj Europi, a prema sjeveru dopire znatno dalje od nizinskog brijesta. Rasprostranjen je i u Aziji. U Alpama ga ima do 1400 m visine.

Vez, vezika, treperavi brijest – Ulmus laevis

Do 30 m visoko drvo široko zaobljene krošnje, sivo-smeđe kore i žilava lika, koje je odlično za vezanje. Grančice su do druge godine dlakave, dosta tanke. Lišće je najšire u sredini, ozdo dlakavo. Postrane žilice gornjeg dijela plojke nikad se ne razgranjuju. Cvjetovi i plodovi stoje na dugačkoj stapci. Oni čine ovelike kitice i vise. Pupovi su oštri, goli, svijetlo smeđi, s tamnim rubovima ljusaka. Plod na rubu krilca je dlakav. Sjeme se nalazi u sredini ploda. Raste u sjevernoj i srednjoj Europi, te zapadnoj Aziji. Najrasprostranjeniji je sjeverno od Alpa. Raste pretežno u nizinama.

Brijest – Ekologija

Metode razmnožavanja brijesta razlikuju se ovisno o vrsti i lokaciji brijesta te potrebama saditelja. Domaće vrste mogu se razmnožavati sjemenom. U svom prirodnom okruženju, autohtone vrste, kao što su wych brijest i europski bijeli brijest u srednjoj i sjevernoj Europi i poljski brijest u južnoj Europi, postavljaju održivo sjeme u “povoljnim” godišnjim dobima. Optimalni uvjeti nastaju nakon kasnog toplog proljeća. Nakon oprašivanja, sjemenke brijestova koji cvjetaju u proljeće sazrijevaju i padaju početkom ljeta (lipanj); ostaju sposobni za život samo nekoliko dana. Sade se u pjeskovitu lončanicu na 1 cm dubine, a klijaju za tri tjedna. Sporo klijajući američki brijest ostat će u stanju mirovanja do druge sezone. Sjemenke brijestova koji cvjetaju u jesen sazrijevaju u jesen i klijaju u proljeće. Budući da brijestovi mogu hibridizirati unutar i između vrsta, razmnožavanje sjemenom uključuje rizik hibridizacije. U nepovoljnim godišnjim dobima sjeme brijesta obično je sterilno. Brijestovi izvan svog prirodnog rasprostranjenja, kao što je engleski brijest U. minor ‘Atinia’, i brijestovi koji se ne mogu oprašiti jer su izvori peludi genetski identični, sterilni su i razmnožavaju se vegetativnim razmnožavanjem. Vegetativno razmnožavanje također se koristi za proizvodnju genetski identičnih brijestova (klonova). Metode uključuju zimsko presađivanje korijenskih izdanaka; uzimanje reznica tvrdog drva sa snažnih jednogodišnjih izdanaka u kasnu zimu, uzimanje reznica korijenja u rano proljeće; uzimanje reznica mekog drveta početkom ljeta; presađivanje; raslojavanje tla i zraka; i mikropropagacija. Donja toplina od 18 °C i vlažni uvjeti održavaju se za rezove tvrdog i mekog drva. Presađivanje korijenovih izdanaka ostaje najlakši i najčešći način razmnožavanja europskog poljskog brijesta i njegovih hibrida. Za uzorke urbanih brijestova, cijepljenje na podlogu wych-brijesta može se koristiti kako bi se eliminiralo sisanje ili kako bi se osigurao jači rast korijena. Kultivari mutiranog brijesta obično se cijepe, “plačući” brijestovi ‘Camperdown’ i ‘Horizontalis’ na 2-3 m, patuljasti kultivari ‘Nana’ i ‘Jacqueline Hillier’ na razini tla. Budući da je sibirski brijest tolerantan na sušu, u sušnim se zemljama nove sorte brijesta često cijepe na ovu vrstu.

Source:  WIKIPEDIA